Psalms 9

1Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva čudesa tvoja. 2Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji!

3Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega; 4Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni.

5Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda. 6Neprijatelju nesta mačeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov.

7Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj. 8On će suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiće narodima pravo.

9Gospod je utočište ubogome, utočište u nevolji. 10U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode!

11Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova; 12Jer on osvećuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh.

13Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh, 14Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionove, i slavio spasenje tvoje.

15Popadoše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova. 16Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik.

17Vratiće se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga; 18Jer neće svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neće nigda poginuti.

19Ustani, Gospode, da se ne posili čovjek, i da prime narodi sud pred tobom. Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi.

20